

Marina životna priča deo je predstave „Naše putovanje“, koju je pripremilo somborsko Društvo za borbu protiv raka, inspirisane istinitim pričama pacijenata koji su prošli borbu sa kancerom.
Bez genetskih predispozicija, bez rizičnih faktora, njena dijagnoza stigla je neočekivano, kao hladan talas koji zaustavlja dah. Ono što je mislila da je sigurno i stabilno, pretvorilo se preko noći u neizvesnost i strah.
Operacije, hemio i zračna terapija, komplikacije koje su sledile – sve je izgledalo kao beskrajna borba kroz tamu. Svaki dan donosio je novi bol, nove prepreke, ali i trenutke koji su otkrivali neuništivu snagu ljudskog duha. U okruženju tuge i neizvesnosti, Mara je spoznala prijateljstva koja leče, ljubav koja daje smisao, i nadu koja nikada ne prestaje.
Ovo je priča o životu koji udara najjače kada se najmanje očekuje.
Ali i priča o ženi koja nije poklekla - odlučila je da ustane, nastavi i voli, i da, uprkos svemu, živi punim plućima.

Operisana je, amputirana joj je dojka. Oporavak u bolnici trajao je dugo i bio je komplikovan.
- Onkološka komisija u Kamenici mi je prepisala hemio, zračnu i hormonsku terapuju. Nisam se predavala, živela sam uobičajeno. Dok sam primala hemio terapiju čak sam i radila, i tako sa koleginicama iz apoteke delila svoje strahove, brige i neduoumice. Na kraju tzv. crvene terapije sam dobila kao komplikaciju zbog pada imuniteta herpes zoster (koji se veoma bolno manifestuje), a zatim tokom terapije taksolom opstruktivnu žuticu (da sam ostala bez kose i ne pominjem, potpuno je nebitno). To sve komplikuje i odgađa terapiju što nikako meni ne ide u prilog. Ipak sve prođe, čeka me zračna terapija i opet borba sa vremenom, jer ni jedan aparat u Kamenici u tom trenutku ne radi.
Zbog svega toga Mara je morala da nastavi lečenje u Beogradu.
Beograd je bio čak i dobro rešenje jer je nas tri istovremeno bilo na zračenju pa nam je to bio i turistički boravak jer zračenje traje kratko, a mi se nismo predale nego obilazile znamenitosti Beograda i prisustvovale raznim kulturnim manifestacijama. S obzirom da sam radila, a da su mi deca bili studenti (koji su sve stojički podnosili i polagali ispite), do doznaka za bolovanje je bilo mnogo komplikovano doći. To je iziskivalo mnogo odlazaka u ambulante, a to nije bilo iz Beograda izvodivo. Kad sam završavala zračenje i kod rodbine vidala opekotine od zračenja, i kad je svemu došao kraj - vratila sam se u Sombor i nastavila da radim.

Mislila je tada da je konačno sve dobro i da su iza nje ostali loši, teški dani.
- U prvom redu prošle su ratne devedasete u Baranji, bolna odluka o selidbi u Srbiju sa našim uspomenama, Nato bombardovanje ovde, iznenadna i prerana smrt muža koja me potpuno pokosila, moja zastrašujuća dijagnoza i lečenje sa mnogo komplikacija. Ipak sve prođe, a onda vreme sve zagladi i učini nam se da i nije bilo tako teško.
Bolest je Maru promenila, donela joj je, kaže, nove prijatelje i nove poglede na život.
- Učlanila sam se u Društvo za borbu protiv raka u Somboru, pomalo sa skepsom, koja je bila nepotrebna. Plemenitije, pažljivije, žene pune brige i podrške jedne za drugu je teško naći! Moja teorija je da samo plemenite osobe obole od ove bolesti.
Mara je išla redovno na kontrole i sve je bilo u redu 12 godina.
- Baš pred sledeću godišnju kontrolu ja sam počela loše da se osećam i da se strašno brzo umaram. Sve to sam pripisivala godinama, ali moje prijateljice iz Društva su uočile da ja nisam dobro. Usledile su mnogobrojne pretrege posle otkrića da su mi povišeni tumor markeri sa tendenciom rasta. Na kraju će scintigrafija skeleta otktiti mnogobrojne metastaze na kostima.Ta dijagnoza posle neverice zaista mi je ubila svaku nadu i bacila u očaj. Ja sam se osećala sve lošije i lošije. Početkom terapije (paralelno hemio i dve biološke) bolovi dobijaju na intenzitetu, a ja na očaju i gotovo beznađu.
Bili su to teški dani za Maru i njenu porodicu - puni tuge i neizvesnosti.
Vrtelo mi se po glavi da tek rođeni ćerkin sin neće me ni znati, a tužni pogledi dvoipogodišnje unuke kojoj je trebala moja ljubav i pomoć - presudili su. Kad god mi je bilo malo bolje, a to je nepogrešivo osećala, onda mi je prilazila da se mazi. Šta će biti sa njima bez moje ljubavi i brige? Shvatila sa da u ovakvom stanju nikom, pa ni sebi, ništa ne vredim, i da to nije život.

Terapija je ipak učinila svoje, delovala je, pokrenula sve na bolje, a Mara je odlučila da krene u borbu uz veliku podršku porodice i prijateljica iz Društva.
- Evo tri godine primam terapiju i još uvek, iako sam nedavno na scintigrafskom snimku skeleta dobila nalaz na kojem nema vidljivih metastaza. Osećaj je bio neverovatan dok sam jednom, pa još jednom pročitala nalaz, sa nevericom pitala tehničara da li ću dobiti još neke papire, a onda sela i još u neverici čitala. Onda sam tako presretna nazvala doktoricu i prenela joj rezultat, na šta ja ona rekla da ne znam čitati i da slikam nalaz. Poslala sam joj sliku nalaza - i ona se uverila.
Predstava "Naše putovanje" biće izvedena u Beogradu, u KC Čukarica, 17. marta 2026. sa početkom u 19.30 sati. Ulaz je besplatan.
Ovu nesvakidašnju predstavu izvode članovi Društva za borbu protiv raka Sombor i „Nada“ – udruženja lečenih od raka Apatin, koji ne samo da su preživeli ozbiljnu bolest, već su se kroz umetnost osnažili i ojačali jedni druge, i publiku. Biće postavljena donatorska kutija na ulazu u salu.
Paralelno sa poslednjom godinom Marinih terapija somborsko Društvo za borbu protiv raka pripremilo je predstavu "Naše putovanje", gde glumci većinom u poodmaklim godinama, tumače sami sebe, iznoseći lične priče o borbi sa karcinomom koje teraju suze na oči.
Oni koji su imali prilike da pogledaju predstavu kažu da aplauz koji Mara svaki put dobija traje dugo.
- I moja priča je deo predstave. Davali smo je pet puta, uvek sa pohvalama. Mislim da je predstava mnogo dragocena i skupocena, a mi, cela ekipa imamo poroblem da platimo prevoz ako je dajemo negde gde se podrazumeva putovanje. Može li to nekako drugačije? Predstava daje nadu, mudrost, veru u medicinu i njen napredak, veru u dobar ishod i izlečenje.
Predstava traje jedan sat i nosi snažnu poruku o mentalnom zdravlju, empatiji i ljudskoj otpornosti, a nastala je iz zbirke priča Milice Marinković „Živeti kao pre” koju je uredila i štampala Ljiljana Habjanović Đurović 2012. godine i od tada je doživela 6 izdanja, kao i putopisne priče Biljane Benić „Naša ekskurzija u Banju Koviljaču”.
Mara keže da je njena priča još jedna potvrda da dijagnoza kancera ne znači smrtnu presudu.
- Jadan od aktera iz predstave ima tvrdnju da se i sa bolešću živi. Mi, ja živim. Živim sa više žara, aktivnosti, radosti nego neko ko nije imao ovakva iskustva. I kako kaže Tolstoj: "Vreme koje nam je preostalo da živimo je važnije od svih godina koje su prošle".
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i propisima Zakona o javnom informisanju i medijima.
“Kakav ti je vagus nerv, takav ti je život“ – predavanje o zdravlju koje nas pokreće iznutra
U Narodnoj biblioteci „Miodrag Borisavljević“ u Apatinu održano je izuzetno posećeno i nadahnjujuće predavanje dr Vere Šćepanović, specijaliste infektologije, pod nazivom „Kakav ti je vagus nerv, takav ti je život“, kao i predavanje na temu autofagije.

Dr Šćepanović je govorila o vagus nervu i njegovoj značajnoj ulozi u funkcionisanju čitavog organizma – od uticaja na imunitet, varenje i rad srca, do psihičkog stanja i otpornosti na stres. Posebnu pažnju posvetila je i autofagiji, prirodnom procesu obnove i regeneracije ćelija, koji ima važnu ulogu u očuvanju zdravlja i dugovečnosti.
Publika je imala priliku da čuje korisne savete i praktične smernice kako da kroz svakodnevne navike podrži sopstveno zdravlje i osnaži prirodne mehanizme samoregulacije organizma.

Predavanje su organizovali Narodna biblioteka „Miodrag Borisavljević“ Apatin u saradnji sa Udruženjem osoba lečenih od raka „Nada“ Apatin i Društvom za borbu protiv raka Sombor, nastavljajući zajedničku misiju širenja znanja i podizanja svesti o značaju prevencije i zdravih stilova života.
Svetski dan borbe protiv raka tradicionalno se obeležava svakog 4. Februara kao globalna inicijativa podizanja svesti o raku, te u cilju poziva na rano otkrivanje i lečenje raka, te na sve mogućnosti prevencije. Inicijativa ističe i opiminje na važnost svakodnevnog poboljšavanja pristupa zdravstvenoj brizi za osobe obolele od raka. Također osigurava mogućnost za pojedince, organizacije i vlade širom sveta da se ujedine u borbi protiv raka. Dvogodišnja kampanja za razdoblje 2025. – 2027. odvija se pod geslom „Ujedinjeni u jedinstvenosti“ (engl. #UnitedByUnique) jer oboleli od raka, ujedinjeni, mogu stvoriti humaniji i bolji svet u kojem će se u čoveku gledati osoba, jedinstvena poštovanja vredna ličnost, a ne pacijent.
Rak i dalje ostaje svetski,globalni javno zdravstveni izazov. Višestruki činioci poput starenja populacije, nezdravih navika, infekcija, različitih zdravstvenih rizika koji dolaze iz životne sredine,kao i mnogih drugih, doprinose rastućem broju oboljevanja od raka širom sveta. Pojedinci, porodice, zajednice, ali i zdravstveni sistemi se susreću sa štetnim emocionalnim i psiho-socijalnim učincima raka, ali i s financijskim priblemima. Većina zemalja se susreće s nejednakim pristupom alatima za prevenciju, dijagnozu, lečenje i brigu o raku, a sve navedeno više pogađa siromašnije članove društva.
Prema procenama Svetske zdravstvene organizacije (SZO) iz 2022. na godišnjem nivou od raka oboli 20 miliona osoba, a od raka kao uzroka smrti premine 9.7 miliona osoba. Među svim umrlima od raka u svetu iste ih je godine zabeleženo više od 70 % u zemljama nižeg i srednjeg nivoa dohotka. Procene govore da je rak odgovoran za više od 20 % prevremenih smrti nastalih zbog nezaraznih bolesti. Projekcije su nažalost još gore, jer se predviđa da će broj novih slučajeva raka porasti za 87 % do 2050.
Na globalnom nivou muškarci najviše obolevaju od raka usne duplje, pluća, prostate i probavnog sistema, dok je kod žena najčešći rak dojke, grlića maternice (cerviksa) i maternice.
Između 30 – 50 % smrti zbog raka može se sprečiti delovanjem na rizične činioce u životnoj sredini, životne navike ljudi, kao i infekcije. Rak većinom odgovora na lečenje ako se identificira, odnosno otkrije, što ranije. Unapređenjem metoda prevencije kroz skrininge,edukacije kao i rana dijagnoza i brzogi delotvorno lečenea, poboljšavaju mogućnost preživljavanja obolelih od raka.
U pozadini svake dijagnoze raka je čovek koji je jedinstven i ima svoju priču – priču o bolesti, tuzi, boli, otpornosti, ozdravljenju… Stoga je najvažnije zdravstvene mere usmeriti na svakog obolelog a saosećanje i humanost su nužni preduslovi najboljeg ishoda za sve obolele od raka – ozdravljenja.
“Društvo za borbu protiv raka” Sombor i Udruženje osoba lečenih od raka “Nada” Apatin delovanjem u svojim sredinama se priključuje naporima celokupne svetske zajednice na zajedničkom cilju: smanjenju broja obolelih,osiguranju dostupnosti savremenih diagnostičkih i terapeutskih sredstava,zdravstvenom vaspitanju stanovnovništva,psiho -socijalnoj rehabilitaciji obolelih i lečenih od raka.Svoju ulogu vidimo prvenstveno na pružanju svakog vida ljudske pomoći obolelima u osnaživanju njihovih vlastitih snaga za borbu s teškom bolesti.
Informacije na ovom sajtu služe isključivo u edukativne svrhe i ne predstavljaju medicinski savet. Za sva medicinska pitanja obratite se svom lekaru.
Društvo za borbu protiv raka
Adresa:
Čonopljanski put 15d, Sombor
Prostorije udruženja
CENTAR ZDRAVKA
Staparski put C 11
Radno vreme: svakog radnog dana 17-19 sati
Telefon: 025 44 00 44 tokom celog dana
Email: info@sombor-cancer.org.rs
-----------------------------------------------
Predsednica:
prim dr Đerđi Šarić
Zamenica:
Vanja Vukša, dipl. bibliotekar informatičar
Sekretarka:
Mara Dobrić, farmaceut.
Upravni odbor:
Đerđi Šarić, Ružica Pekez, Branislava Jelačić, Mara Dobrić, Vanja Vukša
Nadzorni odbor:
Milica Marinković, Đuka Rakinić, Tamara Čugalj